Latvijska kiša, balkanska suša, europska nemoć

Ove godine Latvija je proglasila izvanredno stanje u poljoprivredi. Razlog nije bio rat, niti poremećaji na tržištu, već kiša. I to ne bilo kakva, nego kiša koja je mjesecima pretvarala polja u blatne močvare. Rezultat: 79.000 hektara uništenih usjeva, više od 90 milijuna eura štete i stotine farmi koje su ostale bez mogućnosti završetka žetve.

Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da je riječ o lokalnom problemu. Ali zapravo, to je europska priča. Jer dok Latvija tone u kiši, Grčka i Bugarska isušuju se pod žarkim suncem. Njemačka i Nizozemska bilježe najsušniji proljetni period u posljednjih sto godina. Južna i sjeverna Europa žive u dva potpuno različita klimatska svijeta,  a oba postaju sve neprijateljskija za poljoprivredu.

Brojke koje bi trebale zabrinuti svakoga

Europska komisija i Europska investicijska banka izračunale su: godišnji gubici poljoprivrede zbog klimatskih ekstrema iznose 28 milijardi eura, a do 2050. godine porast će za dvije trećine. Od 1980. do 2023. klimatske nepogode koštale su gospodarstvo EU-a 738 milijardi eura, od čega 162 milijarde samo u posljednje tri godine.

To nisu apstraktne brojke. To su poskupljenja hrane, zatvorene farme, nestabilna tržišta i socijalne tenzije. U konačnici, riječ je o europskoj sigurnosti. Jer ako prehrambeni sustav popusti, svi drugi sustavi padaju za njim.

EU je kapetan koji pali svjetla, ali ne drži kormilo

Bruxelles je, istina, svjestan problema. Nova reforma Zajedničke poljoprivredne politike (Omnibus III) donosi manje birokracije i veću fleksibilnost državama članicama. Ali kritičari – uključujući WWF – upozoravaju da se time slabe ionako krhki ekološki standardi. Drugim riječima: da bismo ugodili političkom pritisku, skidamo posljednje slojeve zaštite prirode.

To nije rješenje. To je samo kratkotrajno utišavanje nezadovoljstva.

Što bi prava strategija izgledala?

Ako EU misli ozbiljno, mora prestati s politikom gašenja požara i krenuti u stratešku transformaciju:

1. Infrastruktura otpornosti – ulaganje u sustave navodnjavanja i odvodnje, skladišta i mehanizaciju prilagođenu ekstremnim uvjetima.

2. Inovacije u poljoprivredi – razvoj otpornijih sorti, precizna poljoprivreda, digitalna rješenja za predviđanje i upravljanje rizicima.

3. Financijski instrumenti – sustavi osiguranja i fondovi stabilnosti koji poljoprivrednicima omogućuju preživljavanje loših godina.

4. Ekološki standardi – umjesto urušavanja, njihovo jačanje. Jer priroda nije luksuz, već uvjet preživljavanja.

Zaključak: Vrijeme više nije „okolnost“ ono je politika

Latvija nas uči da poljoprivreda više nije samo ekonomski sektor, nego i prva linija klimatskog bojišta. „Vrijeme je pola bitke“, kažu tamošnji farmeri. Ono što ne kažu – a što bi trebala reći Europska unija – jest da drugu polovicu bitke vodi politika.

Ako EU poljoprivrednu politiku ne pretvori u politiku klimatske otpornosti, hrana će postati najveća žrtva klimatske krize. A to si kontinent koji želi sigurnost i stabilnost ne može dopustiti.

Vrijeme za promjene nije sutra. Vrijeme je bilo jučer. Danas je već kasno – ali još uvijek možemo birati hoćemo li kormilo zaista okrenuti u pravom smjeru.

FAQ - Često postavljena pitanja

Kako klimatske promjene utječu na poljoprivredu u Europi?

Ekstremne vremenske prilike poput poplava i suša uzrokuju milijarde eura gubitaka godišnje, uništavaju usjeve i smanjuju sigurnost hrane.

Koja je uloga EU u rješavanju problema klimatskih promjena i poljoprivrede?

EU pokušava kroz reforme Zajedničke poljoprivredne politike, ulaganja u infrastrukturu i inovacije smanjiti rizike i povećati otpornost poljoprivrede.

Koliki su dosadašnji financijski gubici zbog klimatskih nepogoda?

Od 1980. do 2023. klimatske nepogode prouzročile su štetu od 738 milijardi eura, od čega 162 milijarde u posljednje tri godine.

Što znači koncept klimatske otpornosti u poljoprivredi?

To uključuje ulaganje u navodnjavanje, odvodnju, otpornije sorte, preciznu poljoprivredu i financijske instrumente koji štite poljoprivrednike.

Zašto je važno jačati ekološke standarde, a ne ih smanjivati?

Ekološki standardi osiguravaju održivost proizvodnje hrane i zaštitu okoliša. Bez njih, klimatske promjene će još brže uništavati poljoprivredu i sigurnost hrane.