Zlouporaba EU fondova ponovno je dospjela u središte pažnje. Ovo ljeto otkrilo je niz skandala – od solarija u pizzerijama i luksuznih hacijendi do blokiranih milijardi. Takvi primjeri pokazuju da povjerenje građana i transparentnost moraju biti temelj svake provedbe projekata.

Ljeto otkrivanja zlouporaba EU fondova

Ako se pitate što se ovog ljeta događalo s EU fondovima, odgovor je: mnogo neugodne istine izašlo je na vidjelo. Umjesto priča o ulaganjima u razvoj i inovacije, naslovnice su pune solarija, luksuznih vila i blokiranih milijardi.

Kao konzultantica za EU fondove, koja godinama prati i pomaže projektima u javnom i privatnom sektoru, mogu reći da ovo nije samo priča o pojedinačnim aferama. Ovo je ogledalo slabosti sustava upravljanja i kontrole, a posljedice toga izravno utječu na povjerenje građana u Europsku uniju.

Poljska: Kad pizzerija treba solarij

Poljska je u 2024. uspjela odmrznuti svojih gotovo 60 milijardi eura iz Mehanizma za oporavak i otpornost. No, umjesto da ta sredstva ojačaju gospodarstvo, novac se našao u pogrešnim rukama. Dio sredstava završio je na luksuznim jahtama i vjerovali ili ne  u solarijima u pizzerijama. Argument vlasnika? „Diverzifikacija poslovanja.“ I to nije šala. Sustav je čak poticao poduzetnike da troše na aktivnosti nevezane za osnovni posao. Kada je vlada objavila kartu svih korisnika, novinari su brzo povezali točke. A onda je karta nestala. Transparentnost je, čini se, trajala točno jedan dan. Lanac odgovornosti je jasan: prvo kontrola na nacionalnoj razini, zatim revizija Europske komisije, a u najtežim slučajevima EPPO i OLAF. No, kad sustav zakaže na prvoj stepenici, posljedice vidimo svi.

Slovačka: 300+ slučajeva i zastrašivanje zviždača

U Slovačkoj je ovo ljeto obilježio posjet češkog eurozastupnika Tomáša Zdechovskog. U samo nekoliko dana prikupio je preko 300 slučajeva sumnjive upotrebe fondova, posebno u poljoprivredi. Primjeri su gotovo filmski pa su tako milijuni eura završili u “hacijendama” ljudi bliskih vladajućoj stranci. Paralelno, zviždači i oni koji su ukazivali na nepravilnosti bili su pod pritiskom i zastrašivanjem.

Zdechovský je to sažeo u jednoj rečenici: „Novac iz Bruxellesa dolazi, ali nema transparentnosti ni učinkovitog nadzora da završi tamo gdje bi trebao.“

Mađarska: Politički utjecaj iznad pravila

Da EU može i povući ručnu kočnicu, najbolje pokazuje primjer Mađarske. Viktor Orbán već tri godine ne vidi ni cent iz različitih fondova kao što su Kohezijski fond, Mehanizam za oporavak i otpornost, Erasmus+ i dr., jer Komisija ne vjeruje u sustav nadzora i vladavinu prava u zemlji. Blokirano je čak 18 milijardi eura. To je jasna poruka i Slovačkoj i svima drugima: bez jačanja domaćih kontrolnih tijela, nema ni europskog novca.

Hrvatska: između napretka i izazova

A gdje je u svemu tome Hrvatska?

Prema izvješćima Europskog revizorskog suda i podacima EPPO-a, Hrvatska je među zemljama u kojima je broj istraga povezanih s EU fondovima iznad prosjeka. Samo 2022. otvorene su 23 istrage, s ukupnom procijenjenom štetom od preko 300 milijuna eura. Najčešće se radi o subvencijama u poljoprivredi, zlouporabama u javnim nabavama i slučajevima sukoba interesa.

Istovremeno, Hrvatska je među najuspješnijima u povlačenju sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, gotovo 40 % do kraja 2024. ali problem je tempo realizacije reformi i investicija. Ako se ne ispune svi ciljevi do 2026., moglo bi biti izgubljeno i do 18 % planiranih sredstava.

Kao netko tko radi na pripremi i provedbi projekata, često vidim paradoks: s jedne strane imamo ogroman potencijal i kvalitetne projekte, a s druge strane, nepovjerenje građana zbog stalnih vijesti o zlouporabama. Upravo zato svaki lokalni projekt, pa i najmanji, mora biti vođen principima transparentnosti i odgovornosti jer povjerenje je naš najvrjedniji kapital.

Građani i NGO sektor na udaru

Na kraju, cijenu plaćaju građani. Kad fondovi završe u pogrešnim rukama, države pribjegavaju staroj taktici – traženju krivca. Ovog puta, meta su nevladine organizacije. I Slovačka i Mađarska predložile su zakone protiv NGO-a, po „ruskom receptu“, pod izlikom stranog financiranja. No, zanimljivo, revizija Europskog revizorskog suda u travnju jasno kaže: nema nepravilnosti u financiranju NGO sektora. Problematična su sredstva koja same vlade dodjeljuju kroz javne nabave. Dakle, krivac nije civilno društvo – već netransparentni sustavi državne raspodjele.

Što slijedi, a da je poznato sada?

Sljedeća velika epizoda stiže početkom 2026., kada kreće žalbeni postupak Marine Le Pen. Optužena je za pronevjeru 4 milijuna eura iz Europskog parlamenta – korištenih za plaće stranačkih “zaposlenika”. Ishod će odrediti može li se kandidirati na francuskim predsjedničkim izborima 2027.

Lekcija za sve nas

Ove priče nisu samo “tuđi problemi”. One nas podsjećaju na tri ključne stvari:

1. Transparentnost nije opcija nego uvjet. Objavljivanje podataka bez sustava kontrole nema smisla.

2. Institucije moraju biti neovisne. Ako domaći nadzor radi pod političkim pritiskom, sve pukotine izađu na vidjelo.

3. Građani plaćaju račun. Bilo kroz poreze, bilo kroz izgubljene prilike za razvoj.

Kao konzultantica, uvijek ponavljam klijentima: EU fondovi su sjajna prilika, ali i ogromna odgovornost. Svaka zlouporaba, ma kako “mala” izgledala, potkopava povjerenje – a upravo je to najveći kapital koji imamo.