Nove promjene u javnoj nabavi iz EU: Isključenje tvrtki trećih zemalja

Nedavno su nastupile važne promjene u javnoj nabavi u Hrvatskoj, usklađene s pravnom praksom Suda Europske unije. Novim izmjenama Pravilnika o dokumentaciji o nabavi, javni naručitelji sada imaju mogućnost isključiti ponuditelje iz trećih zemalja koje nisu potpisnice obvezujućih međunarodnih sporazuma. Cilj ovih mjera je osigurati reciprocitet i zaštititi tvrtke iz EU na tržištu vrijednom 2 bilijuna eura godišnje.

Nove regulative u javnoj nabavi EU

Prije nekoliko dana došlo je do važne promjene u postupcima javne nabave kojima se dodatno štite tvrtke EU na tržištu EU. Naime, stupile su na snagu izmjene Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave. Izmjenama Pravilnika omogućuje se naručiteljima zabranu pristupa tvrtkama iz trećih zemalja, odnosno onih zemalja koje nisu potpisale Sporazum svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi. Izmjenama i dopunama je i službeno u hrvatski zakonodavni okvir preuzeto pravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u predmetu Kolin Insaat Turizm Sanayi ve Ticaret i CRRC Qingdao Sifang Co. Ltd a predmeti su se bavili slučajevima u kojima su se navedene tvrtke pojavile kao ponuđači na javnim natječajima. 

Svi su ravnopravni, osim…

Marko Turudić, izvanredni profesor na Katedri za upravno pravo je na konferenciji Državne komisiji za kontrolu javne nabave održanoj prošle godine u svom predavanju iznio nekoliko bitnih stvari za procjenu situacije. Između ostalog, naveo je da prema pozitivnim propisima EU, naručitelji ne smiju diskriminirati ponuditelje iz drugih država članica, ali i moraju ponuditi potpuno jednak tretman tvrtkama koje se pojave na natječajima sa svojim ponudama, neovisno da li su samostalni ponuditelji, članice konzorcija ili podizvođači ako dolaze iz država potpisnica Government Procurement Agreement, GPA. Riječ je o javnonabavnom sporazumu potpisanom u okviru Svjetske trgovinske organizacije, World Trade Organization, i drugih država koje imaju potpisane sporazume s EU. Drugim riječima, to znači da javni naručitelji ne smiju nepovoljnije postupati s tvrtkama koje nude usluge ili robu ako dolaze iz država koje su potpisale obvezujuće sporazume za EU.  To je značilo ne samo da ne smije doći do diskriminacije nego mora postojati potpuno jednak tretman tih tvrtki kao da su i iz EU. Tvrtke koje nisu bile obuhvaćene sporazumima nisu osiguran pristup postupcima javne nabave u EU. 

Hrvatska i izazovi globalnog tržišta

Reciprocitet zaštite

Međutim, takav tretman nisu imale tvrtke iz EU na drugim tržištima. Između ostalog, EU je tijekom prošle godine pokrenula istragu kako bi ustanovila jesu li uistinu kineske tvrtke bile favorizirane u odnosu na tvrtke koje su dolazile iz EU u postupcima javne nabave u Kini i – ispostavilo se da je bilo tako. Instrument za međunarodnu nabavu ima za svrhu osigurati reciprocitet u slučajevima kada treće zemlje ne otvaraju svoja tržišta javne nabave međunarodnom tržišnom natjecanju što predstavlja ograničenja u poslovanju za tvrtke iz EU. Dodatno, uočeno je i da tvrtke iz trećih zemalja mogu biti korisnici subvencija na domaćem tržištu što im omogućava kreiranje pogodnijih ponuda na tržištu EU. Procjena je da je tržište javne nabave EU najveće na svijetu i da mu se vrijednost kreće oko 2 bilijuna eura godišnje pa je razumljivo zašto je važno zaštiti tržište i tvrtke koje se na njemu pojavljuju od manipulacija kao što su lokalne subvencije da bi se osigurala bolja pozicija na području EU. 

Isključivanje ponuditelja je ipak dopušteno

Stoga je, u konačnici, i došlo do promjena hrvatskog Pravilnika kojim se sada omogućuje naručitelju da odredbama u dokumentaciji o nabavi zabrani pristup postupku nabave gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisale Sporazum svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi, GPA, ni druge međunarodne sporazume, a koji su obvezujući za Europsku uniju, ili se predmetni sporazumi ne odnose na konkretan postupak nabave. U tom slučaju naručitelj je dužan navesti odnosi li se i na koji način ta zabrana i na ponude i zahtjeve za sudjelovanje u kojima su takvi gospodarski subjekti članovi zajednice gospodarskih subjekata, gospodarski subjekti na čiju se sposobnost ponuditelj oslanja odnosno podugovaratelji gospodarskim subjektima iz države članice Europske unije i iz trećih zemalja koje su potpisale Sporazum svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi, GPA, odnosno drugi međunarodni sporazum koji je obvezujući za Europsku uniju. Dodatno, ako ne koristi mogućnost zabrane pristupa, naručitelj može, a to znači i da ne mora, u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja kojima se odražava objektivna razlika između, s jedne strane, pravne situacije gospodarskih subjekata iz trećih zemalja koje nemaju međunarodni sporazum, s druge strane, pravne situacije gospodarskih subjekata iz države članice EU i iz trećih zemalja koje su potpisale Sporazum svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi odnosno drugi međunarodni sporazum koji je obvezujući za Europsku uniju. 

Primjena novih pravila u javnoj nabavi

Što s već pokrenutim postupcima javne nabave

Bitan zaključak kaže da naručitelji mogu, ali nisu obvezni propisivati zabranu pristupa. Ako zabranjuju pristup, dužni su navesti kako se ta zabrana primjenjuje na takve subjekte koji sudjeluju u postupku kao član zajednice, podugovaratelj ili subjekt na čiju se sposobnost oslanjaju ponuditelji koji imaju pravo pristupa tržištu EU. Ako ne zabranjuju pristup, naručitelji ipak mogu u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja kojima se odražava objektivna razlika između takvih subjekata i onih kojima je omogućen pristup tržištu EU-a. Naravno, poštujući postulate zabrane retroaktivnosti, ove odredbe ne utječu na postupke javne nabave pokrenute do 26. lipnja 2025., te će se ti postupci dovršiti prema odredbama do sada važećih odredbi.