Radi glavate želve se mučimo s neodvojivim čepovima na plastičnim bocama
- Logička matrica
- 2 days ago
- 4 min read
Da, to je jedan od razloga zašto se mučimo s neodvojivim čepovima na plastičnim bocama. EU Direktiva o plastici uvela je ovu direktivu kako bi se učinkovito suzbio rast mikroplastike u moru. Neodvojivi čepovi čuvaju čepove i boce zajedno, sprječavaju gubitak ambalaže, olakšavaju recikliranje i štite morske životinje.
Svima se to dogodilo. Nije strašno i nije sramno. Svatko je bio u situaciji da je u posljednjih šest mjeseci do godine dana nagnuo plastičnu flašicu prema ustima u namjeri da popije vodu ili sok i – zastao. Smetao je čep. I svi su reagirali, neki su se naljutili, drugi su samo pomirljivo okrenuli flašicu i popili svoj gutljaj. U svakom slučaju, svi su pomislili na prirodu i problem recikliranja plastične ambalaže. Možda nisu toliko mislili na glavate želve i druge morske životinje ili na analizu s obale sjeverne Nizozemske iz 2016. godine koja je pokazala da je 80 posto čepova za flaše pronađeno na obali bilo s flašica za piće i da je 70 posto čepova bilo oštećeno. To znači da su čepovi plutali u vodi i da je mikroplastika završila u moru, pa time i u tijelima riba i ostalih morskih životinja koja smo uživajući jeli. Jer, čepovi ne samo da se sporo raspadaju, spadaju među pet najsmrtonosnijih zagađivača u moru. Budući da je plastika vrlo jeftin proizvod, sve je češće u upotrebi, ali je problem s plastikom što se ne razgrađuje i neminovno zagađuje okoliš. Da bi se smanjilo zagađivanje na koje su znanstvenici, ekolozi i aktivisti godinama upozoravali, EU je u svibnju 2018. godine najavila direktivu o postupanju s plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu. Prema toj direktivi, pića u plastičnim flašicama se mogu prodavati samo ako čep ostane na boci. Direktiva je izglasana u lipnju 2019. a proizvođačima je ostavljen rok do prosinca prošle godine da prilagode svoju proizvodnju. Ta se direktiva smatra najambicioznijim pravnim instrumentom posvećenom morskom otpadu, a sažeto, zabranjuje plastične proizvode za jednokratnu upotrebu svagdje gdje su moguće alternative kao što su plastični pribori za jelo, tanjuri, štapići za vatu, slamke i drugi proizvodi.
Prema podacima Europske komisije, države članice proizvedu 25 milijuna tona plastičnog otpada godišnje, no čak manje od 30 posto toga otpada se prikupi za recikliranje. Sjetimo li se analize s nizozemske obale, bude jasnije kako plastični predmeti za jednokratnu upotrebu čine 50 posto otpada, a predmeti povezani s ribolovom predstavljaju 27 posto ukupne količine zagađenja. Sama direktiva dio je Strategije o plastici Europske unije, a njen je cilj dovesti do toga da se plastična ambalaža na tržištu EU reciklira do 2030. godine, da se smanji potrošnja za jednokratnu upotrebu i ograniči namjerna upotreba mikroplastike. Iako je riječ o striktnoj obvezi proizvođača plastične ambalaže, pretpostavlja se da će se količina plastičnog otpada smanjiti tek za 10 posto, što samo govori o razmjerima zagađenja. Ili, u brojkama, godišnje se proizvede 359 milijuna tona plastike, a od toga u moru završi između 4,8 do 12,7 milijuna tona! Sada je možda jasnije kako je moguće da se u oceanima nalazi plastični otok veličine dvije Francuske koji pluta i svijet ga se ne može riješiti.
Otpor neodvojivim čepovima
Zatekne li se netko u proljeće na južnim hrvatskim otocima iznenadit će ga količina plastičnih vrećica i drugog plastičnog otpada koji nitko nije namjerno istovario na obale otoka nego su to učinile morske struje, dopremivši otpad iz Sredozemnog mora. A onda, tijekom sezone godišnjih odmora sami dodajemo novi otpad ako ga ostavljamo na plažama, negdje blizu plićaka gdje ga može dohvatiti morski val. Što je najgore, s tom će se plastikom maltretirati naraštaji koji neće ni znati kako je izgledala generacija ljudi iz 2025. godine.
Naravno da je do Direktive došlo vrlo teško i uz brojne i vrlo ozbiljne prigovore. Danone, PepsiCo, Coca Cola i Nestle su, prema medijskim izještajima, gorljivo propitivali obavezu pričvršćivanja čepova za flaše veličine do tri litre, a to su one koje najčešće kupujemo u dućanima. Tvrdile su da pričvršćivanje čepova izaziva velike troškove za tvrtke, ali i da bi pričvršćivanje čepova moglo dovesti do povećanja upotrebe plastike između 50 i 200 tisuća tona godišnje. Tome nasuprot su stajali argumenti stručnjaka za recikliranje plastike koji su upozoravali na česte situacije da čepovi ne dođu do reciklaže jer se negdje izgube, padnu s flašice ili ih korisnici ne vrate na flašicu pa ostanu u prirodi ili u otpadu koji se ne reciklira, a uz to, proizvođači ambalaže koriste svjetla bojila za čepove koji se ne recikliraju jednako uspješno kao i same flašice. No, prevladao je stav da je pametnije osigurati da se čep pojavi u reciklaži pričvršćen na flašice nego da ostane u okolišu i da se njime bavimo za trideset, pedeset ili sto godina kada ispliva ispred nas u moru. U svakom slučaju, spomenute kornjače će lakše živjeti bez tog otpada u morima, bez obzira što će nam čepovi smetati kad otvorimo flašicu. No, mala neugodnost je uistinu mala u odnosu na velik problem koji se rješava neodvojivim čepom.
Za više informacija o EU fondovima obratite se na: info@logickamatrica.eu
EU sutra - što nas očekuje od 2028.
Pogledajte nove EU pozive za bespovratno financiranje:
Comments